Kako se školska
godina primicala kraju, dani su bivali sve topliji i topliji.
Učilo se punom
parom, pogotovo oni koji su željeli ispraviti ocjene u posljednji
čas, a ispitivanja su se redala jedna za drugima.
Hana je Tesi i
nadalje redovito dostavljala zadaće, dok joj je Marin porješavao
zadatke iz fizike i matematike.
Unatoč tome što
se opet zbližila s Anom, što se sprijateljila s Barbarom i, ono
najvažnije, što je opet razgovarala s Marinom, Hana je i nadalje
imala osjećaj da joj se na leđa obrušio Mount Everest. Odnosno,
Tesa Horvat.
Znala je da ovako
neće ići unedogled i da će morati razriješiti tu groznu situaciju
u kojoj se našla.
Tog je
prijepodneva odlučila, bez obzira na sve, da će danas biti taj dan.
Uvukla se u svoje
crne traperice, bijelu majicu na sive pruge preko koje je prebacila
još jednu crnu majicu na bretelice s natpisom Supergirls
don't cry! I omiljene crne Starke.
Prije no što je
izašla iz kuće, pogledala se u ogledalo i rekla samoj sebi: Hana,
ti to možeš!
S Tesom se
susrela, kao i obično, u školskom wc-u. Oslonila se na zid.
“Moj seminar o
norveškom botaničaru Carlu Linnéu!ˮ
“Mogla si barem
zapamtiti da nije bio Norvežanin nego Šveđaninˮ, dobacila joj je
Hana.
“Danas smo malo
bezobrazni, ha!” primijetila je Tesa izvadivši mobitel koji ju je
trebao podsjetiti da nema izbora, barem dok ona ne odluči suprotno.
“Čekam!ˮ
“Nisam ti
napisala”, hladnokrvno će Hana.
Dvije su djevojke
iz susjednog razreda ušle u wc. Kada su ugledale Hanu i Tesu koje su
stajale jedna nasuprot drugoj, odmah su izašle zaključivši da
ondje nemaju što tražiti.
“Pa kako to,
Hanice? Jesi li si umislila da si nekakva supergirl” rekla je usmjerivši pogled na njezinu majicu.
“Više ti neću
pisati... ništa”, Hana je osjećala kako nadire onaj toliko joj
poznati val bijesa.
“Onda ovo ide
na Fejs!” Tesa se pokušala osmjehnuti, premda joj to baš i nije
polazilo za rukom. Jer, nije očekivala ikakvu pobunu. Pa ona je ta
koja određuje pravila igre. Svake igre.
A Hana ju je
ignorirala.
“Što ti sebi
umišljaš, tko si ti?” sada joj se prijeteći približavala.
“Misliš da si faca samo zato jer si hodala s Karlom?ˮ
Hana je osjećala
miris njezine žvakaće s okusom mentola.
“Znaš, Tesa,
Karlo je uistinu ok dečko. Drag je, zabavan i pažljiv. Samo mi
jedna stvar nije jasna.ˮ
“A to je?” upitala ju je s mješavinom strepnje i uzbuđenja.
“Nikako mi nije
jasno što je vidio u tebi!ˮ
Tesa ju je snažno
pritisnula o zid.
“Kravo jedna
glupa!” bijesno je procijedila.
“I da, zar ti
još uvijek nisi skužila da Karlo ne želi biti s tobom? Ono, da te
odavno nogirao? Mislim, nije komplicirano poput leta na Mjesec”, Hana je dolijevala ulje na vatru. Kap po kap.
Ne mogavši se
više suzdržati, Tesa ju je ošamarila.
“Umukni!” derala se. “Umukni!ˮ
Hana ju je
odgurnula svom snagom. Tesa je posrnula i da se rukom nije uhvatila
za umivaonik, vjerojatno bi se našla na podu.
“Odvratna si,
Tesa, odvratna! Nije mi jasno kako itko može biti u tvojoj blizini.
Čak ni tvoja mama. No, ona nema drugog izbora. Baš je žalim!ˮ
“Sutra je ovo
na Fejsu! Svi će vidjeti koliko si jadna!” urlala je.
Hana je izašla
iz wc-a. Tesa je sjela na pod. Ubrzano je disala. I plakala. Kao
nekoć davno u vrtiću.
- - -
“Što je bilo?” upitao ju je Marin kada je, sva izvan sebe, sjela u klupu.
“Rekla sam Tesi
da je gotovo”, procijedila je Hana.
“I što sad?ˮ
“Kaže da će
sutra snimka biti na Fejsu”, Hanin je glas počeo drhtati. “Mislim
da ću morati sve ispričati mami. A ne znam od čega me hvata veća
muka – od Tesine prijetnje ili razgovora s mamom. Ako me već stavi
na Fejs, neka barem mama to sazna prva.ˮ
“Nazvat ću te
navečer, poslije deset, ok?ˮ
“Može,
svakako.ˮ
Obuzela ju je
neka hladnoća unatoč vanjskoj toplini. Sunčeve zrake nemilosrdno
su se probijale kroz prozorsko staklo.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pixabay.com)
Nema komentara:
Objavi komentar