Uz Marina svi su problemi lakši...

Hana je ispunila neke od Tesinih zahtjeva: prekinula je s Karlom – točnije rečeno, Karlo je prekinuo s njom – i sada su se viđali samo u školi gdje bi razmijenili usputni bok, bok. I nadalje joj je redovito dostavljala svoje zadaće. Međutim, Hana nije znala kako će joj srediti fiziku kada je i njoj samoj trebala nečija pomoć oko rješavanja zadataka. A s Marinom i nadalje nije razgovarala. Možda je krajnje vrijeme da krene na instrukcije i izvuče se barem s trojkom na kraju školske godine. U tom bi slučaju još uvijek prošla s vrlo dobrim.

Kada su se zaredala ispitivanja, pismena i usmena, Hana je iznova osjećala da ne može slijediti taj ritam. Stoga je opet odlučila da nekoliko dana neće ići u školu zbog boli u želucu. No, ovoga je puta Lori postala sumnjiva. Bila je uvjerena da se viroza vratila. Ako ne prođe za dva-tri dana, čeka je posjet liječniku, presudila je.

Tog je dana padala kiša. Kada je ušla u Haninu sobu, zatekla ju je kako tupo gleda kroz prozor. Opet se žalila na bol u želucu. Najavila joj je posjet liječniku, čemu se ona snažno opirala. Skuhala joj je čaj, a Hana se vratila u krevet. Oko 8.30 začula je zvuk primljene poruke na Messengeru. Nezainteresirano je posegnula za mobitelom. U ovo vrijeme nitko je ni za što ne treba, svi su na satu, a mama je maločas izašla iz kuće. Primljena poruka bila je jednostavna.

@>>-----------

Marin joj je poslao ružu!

Zaplakala je. I nije namjeravala tako skoro prestati.

- - -

“Hana, pogodi tko te došao vidjeti!” mama je provirila u njezinu sobu.

Na vratima je stajao Marin.

“Hej, donio sam ti bilježnice za prepisivanje... da ne zaostaneš s gradivom”, tiho je rekao.

Hana bi najradije iskočila iz kreveta i zagrlila ga. I opet plakala. Onda je osvijestila kako jadno izgleda, raščupane kose, neumivena, u spavaćici na Hello Kitty.

“Marine, želiš li čaj? Hana se već danima žali na bol u želucu, jako je blijeda, malo jede...ˮ

Dobro, mama, prestani već jednom! Bjesnila je Hana u sebi. Pa ne mogu se prežderavati i glumiti da sam bolesna, nije li tako?

“Sigurno je neka viroza. Ima li još bolesnih u razredu? Pazi da te ne zarazi jer te su želučane viroze redovite praćene prolj...ˮ

“Mama!!!” viknula je Hana.

“Što si ono rekao, želiš li čaj? Ili sok?ˮ

“Može malo soka”, rekao je Marin.

“Ali čaj ti je možda bolji jer ove viroze...ˮ

“Dobro više, onda mu skuhaj čaj!” odlučila je konačno prekinuti priču o virozama i njihovim simptomima.

Sjeo je na njezinu režisersku stolicu. Hani se činilo da mu je kosa još kovrčavija nego inače, valjda od ove silne vlage u zraku. Padala mu je preko očiju tako da ju je svako malo odmicao rukom. A i nije se brijao par dana. Kako god, bio je jako zgodan.

“I... kako si?” krenuo je nesigurno.

“Tako-tako.ˮ

“Htio sam ti reći da...ˮ

“Žao mi je, tako mi je žao zbog svega”, Hana je zaplakala, premda definitivno nije htjela da njihov susret upropaste njezine suze.

Marin nije znao što bi rekao ni kako bi je utješio. Sjeo je pored nje na krevet.

“Moram ti nešto reći...ˮ

I tako je krenulo. Najprije mu je ispričala sve o tati, potom kako se napila na Tesinom rođendanu, kako je povraćala i zaspala na wc-u. Zatim kako ju je Tesa snimila i sada joj prijeti da će snimku objaviti na Facebooku te je ucjenjuje pisanjem zadaća. Sve je bilo više-manje ok dok se nije pojavila fizika. O kojoj ona, naravno, nema pojma pa će morati na instrukcije. I, naravno, nema ona nikakvu virozu, nego više ne može izdržati taj pritisak. A mami o svemu tome nije rekla ni riječi.

Marin ju je pažljivo slušao i povremeno joj dodavao papirnate maramice iz kutije na njezinom stolu.

“Gle, ja ću ti pomoći s fizikom i riješit ću za Tesu one zadatke. Ali snimka...ˮ

“Izludjet ću, stvarno ću izludjeti”, ponavljala je Hana.

“A da sve ispričaš mami?ˮ

“Ubila bi me! A kada bi se još sjetila dočeka Nove, ma definitivno bi me ubila. No, razmišljala sam i o tome. Smislit ću već nešto. Moram.ˮ

“I stvarno si se tako napila? Ono, da ti je pozlilo?ˮ

“Da”, procijedila je.

“Koji bed”, zaključio je.

“Znam za tebe i za Anu. Sve mi je ispričala. Mislila je da si ti Luka!ˮ

“Rekla mi je. Koja ludara! A jebi ga sad!ˮ

“A jel' se ona sviđa Luki?ˮ

“Valjda da, nemam pojma”, Marin baš i nije bio zainteresiran za tuđe ljubavne veze. “Hanaˮ, odjednom se uozbiljio, “ti i Karlo... jeste li još uvijek skupa?ˮ

Dok je to govorio, cijelo je vrijeme gledao u pod. Hana je ipak primijetila kako mu se lice crveni ispod slapova kose.

“Ne, nismo. Ionako je to bilo bez veze. Baš bez veze”, naglasila je. “Znaš što, kada o svemu bolje razmislim, Karlo mi se baš i nije sviđao.ˮ

Marin ju je pogledao i nasmiješio joj se kao nikada do tada.

Osjećala je kao da pluta, nošena valom sreće.

Stavit ću te na Facebook!

(fotografija: pexels.com)