Izlazak na pizzu

Ana, Iva, Mia i Hana našle su se na glavnom trgu i zajedno krenule prema pizzeriji. Djevojke su bile preoduševljene njezinim vintage izgledom. Jer, bilo je to najbolje mjesto u gradu. Ljeti se moglo sjediti na terasi ispod golemih bijelih suncobrana. Ambijent je bio uistinu romantičan, pogotovo navečer, kada bi svaki stol obasjao blagi snop žućkastog svjetla koje je neodoljivo podsjećalo na krijesnice. Sve je više-manje bilo u bijelim tonovima, od stolova do stolica. Zavjese su bile kockastog crveno-bijelog uzorka, razmaknute sa svake strane prozora i privezane istom takvom mašnom. Uokolo cijelog prostora i ispod prozora bile su pomno postavljene zelene biljke.

Djevojke su imale osjećaj kao da su u Parizu (a ne u Rijeci), u nekom od restorana na Montmarteu.

Nakon što su se smjestile, naručile su jumbo pizzu s četiri različita okusa i četiri Coca-Cole.

“Opa, Hana, jesi li ti to promijenila styling?” upitala ju je Ana kojoj ništa nije moglo promaknuti.

“Pa, malo, onako. Kako vam se čini?ˮ

“Super je, baš ti dobro stoji”, složile su se Iva i Mia.

“I vi isto izgledate super”, uzvratila je Hana.

“Ali ne onako super kao Tesa”, uzdahnula je Ana. “Moji bi starci poludjeli da se oblačim kao ona. Mislim, ono, ne kužim zašto oni žele da izgledam kao časna sestra? Cure, morate priznati da izgleda odlično.ˮ

“Carica!” primijetila je Mia.

“Ma da, ali kakva je! Šta, to vam je, kao, promaknulo? Vidjele ste kako je onaj dan bila odvratna prema Barbari?” usprotivila se Hana.

“Dobro, sad, i Barbara bi mogla malo voditi brigu o svom izgledu”, Ana nije posustajala.

“Ma draga je ona cura, ali malo je... čudna”, ubacila se Iva.

“Ali to nipošto ne opravdava Tesino ponašanje!ˮ

“Mmmmm, ova pizza je odlična!” Iva je promijenila temu razgovora. “Hoćemo još neki desert poslije? Recimo palačinke?ˮ

“Hello, Iva, znaš li ti koliko je to kalorija?” Ana je prevrtala očima.

“Mi ćemo sigurno uzeti palačinke s čokoladom. Mljac!” složile su se Mia i Hana.

“Nego, što mislite, je li se Tesa... poseksala?ˮ

“Daj, Ana, pokvarit ćeš nam večeru!” Iva se previjala od smijeha.

“Stvarno, što vi mislite? Ja mislim da je!ˮ

“Možda najbolje da je sama to pitaš”, predložila je Iva uživajući u palačinkama.

“Oh, pa koga ja to vidim?ˮ

Tesa se stvorila pored njihovog stola u društvu onog super zgodnog Karla iz trećeg razreda za kojim su uzdisale sve djevojke. Čak i one iz četvrtih razreda.

“Bok, Tesa”, promrmljale su.

Hana se nije ni trudila odglumiti oduševljenje što je vidi. To je bilo i više nego jasno po izrazu njezina lica.

“Ali, djevojčice, trebale biste biti doma i učiti”, piskutavo se nasmijala, želeći valjda svojim upadicama nasmijati Karla. “O, Hanice, više nisi dobra curica u hoodici? Cccc, ovu majicu moraš spustiti malo više”, rekla je i lagano povukla majicu tako da je otkrila cijelo Hanino rame. “Eto, sada je dobro! Vidimo se sutra!ˮ

Hana kao da nije čula ovaj priglupi razgovor. Njezin je pogled bio prikovan – doslovno – za Karla.

Stavit ću te na Facebook!

(fotografija: pixabay.com)