Budući da Hana
nije mogla zapisivati gradivo, odlučila je posuditi bilježnice od
Marina. Kako nije imao bilježnicu iz fizike sa sobom, pozvao ju je
ako poslije škole želi svratiti do njega. Hana je pristala,
obavijestivši, naravno, mamu gdje ide i kada će se vratiti.
“Evo nas”, rekao je Marin. “Starci rade do četiri-pet tako da nema nikoga...
Mislim, hoću reći, to ti nije problem?ˮ
“Ma ne, sve
ok.ˮ
“Hoćeš sok
ili Colu?” upitao ju je.
“Može sok.ˮ
“Mogu ti
složiti i neki sendvič ako želiš... ako si gladna...” petljao je
Marin.
“Pa možeš,
ako ti nije problem”, Hana je prihvatila njegov prijedlog.
Marin je iznio
dvije čaše i pripremio brzinski dva sendviča. Hana je za to
vrijeme sjedila u dnevnom boravku. Otvorio je i čips. I Kinder
Bueno.
“Ti smiješ
jesti u dnevnom?” začudila se Hana.
“Samo kad nema
staraca”, nasmiješio se. “Kako ti je ruka?ˮ
“Ok. Do kraja
tjedna moći ću sve sama zapisivati. Nije ti frka ako ti bilježnice
vratim za par dana?ˮ
“Zadrži ih
koliko trebaš.ˮ
“I... tebi su
ti prirodni predmeti stvarno ok?” započela je Hana.
“Super su mi”, odgovorio je prazneći vrećicu čipsa.
“Ne mogu
vjerovati! Meni su dosadniji samo povijest i zemljopis.ˮ
“Ja ne volim
hrvatski.ˮ
“Zašto?ˮ
“Jer su mi
bezveze sve te interpretacije i lektire. Ej, onog Sofokla sam morao
čitati na wc-u. Osim toga, fizičari su puno zanimljiviji likovi.
Uzmi Newtona, na primjer. U njegovo vrijeme malo se znalo o
karakteristikama svjetlosti. Zato je Newton započeo proučavati
optiku i vlastito oko ispitivao tupom iglom.ˮ
“Fuuuuuuj!
Zezaš se”, nasmijala se Hana isplazivši pritom jezik.
“Stvarno. Rodio
se tri mjeseca prerano, bio je svadljiv, a takav je ostao i kao
starkelja. Završio je Cambridge, a na faksu je radio kao konobar i
čistio sobe ostalih studenta kako bi si platio školovanje. Nikada
se nije oženio. Doživio je dva živčana sloma, a najvjerojatnije
je bolovao od depresije.ˮ
“Jadan čovjek!
Daj, pričaj dalje. Ovo je baš fora!ˮ
Bile su joj
zanimljive te Marinove priče. I to što su mogli jesti u dnevnom
boravku, zavaljeni na udobnom kauču. Već su ispraznili dvije
vrećice čipsa.
“Dodaš mi
jedan Kinder Bueno?” zamolila ga je.
“Hmmm, onda
Einstein. Nakon što se rodio, imao je jako veliku glavu pa su
doktori mislili da je neki, ono, retard. Osim toga, kasno je naučio
govoriti, tek s četiri godine. Odlično je svirao violinu. Njegova
prva žena Mileva Marić studirala je matematiku i fiziku u
Švicarskoj. Upoznali su se na faksu. Kada su se oženili, napisao
joj je pravila kojih se morala pridržavati. Jedno je bilo da mora
kuhati svaki dan i posluživati mu čak tri jela dnevno. A ako bi on to zatražio, morala je zašutjeti.ˮ
“Koji papak!” pobunila se Hana.
“A
sad, možda ovo zadnje i nije istina.”
“Može još
malo soka?” nasmijala se.
“Kasnije je
prevario Milevu sa svojom rođakinjom Elsom s kojom se onda i oženio.
I da, nije volio nositi čarape. Često je hodao gol po kući. Volio
je jedriti, ali nije znao plivati. Bio je jako neuredan. I nije volio
ni povijest ni zemljopis ni engleski. Ali što možeš, bio je
genije. Pa sad ti meni reci što je tako zanimljivo u Euripidovoj
Antigoni?ˮ
“Nije Euripid
napisao Antigonu
nego Sofoklo. Dakle, znaš da je Antigona pod svaku cijenu željela
pokopati svog brata.ˮ
“Znam, morao
sam je pročitati.ˮ
“Pazi sad, to
je vrijeme antičke Grčke. Žena je nitko i ništa. A onda se jedna
odluči suprotstaviti kralju Kreontu jer želi pokopati brata. Ona je
jaka, samouvjerena, ponosna i odlučna žena. Odlazi u smrt poput
kakve božice. Nije joj bitno što se neće oženiti jer zna da je u
podzemnom svijetu čeka njezina obitelj.ˮ
“I što je tu
tako značajno?ˮ
“Obitelj! Ako
nedostaje jedan član, a znaš ti da taj netko negdje postoji, nekako
si, ono, nepotpunˮ, Hana se prisjetila svog oca i osjećaja neke
praznine koja ju je pratila unatoč tome što je bila voljena u
svojoj maloj obitelji. “Zamisli da živiš samo s tatom, ali znaš
da ti je mama negdje drugdje, recimo u Americi. Sigurna sam da bi je
želio potražiti, upoznati, pitati je brdo stvari. Kužiš?ˮ
“Istina...” zamislio se Marin.
“Eto vidiš!
Sve te knjige pričaju nam priču o nama samima. Uh, koliko je to
sati? Već tri?! Sada stvarno moram ići.ˮ
Krenuli su prema
Marinovoj sobi da uzme bilježnicu iz fizike. Sa zida im je Albert
Einstein isplazio jezik.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pixabay.com)
Nema komentara:
Objavi komentar