Hana se probudila
prije iritantnog zvona budilice. Najradije bi ostala ležati u
krevetu do kraja života. Kao da stvari nisu bile dovoljno
komplicirane, sada se pojavio novi problem – Marin. Koje
sranje! pomislila je. S grčem u
želucu odgurnula je pokrivač i krenula se spremati za školu. Povrh
svega, danas pišu fiziku, i to prvi sat, a ona nije ni otvorila
knjigu. Logično, pa nije imala vremena!
Kada je ušla u
razred, Marin je već sjedio na svome mjestu i gledao kroz prozor.
Činio joj se nekako bezvoljan. Koji
fejl! Zašto si se baš morao naći u onom busu, glupane!
“Bok!” pozdravila ga je smiješeći se.
“Bok!” kratko
je odgovorio i nastavio gledati kroz prozor.
“Sigurna sam da
ćeš dobiti peticu iz današnjeg ispita”, pokušala je biti
duhovita i nekako razbiti tu nelagodu koja se nadvila nad njima poput
kišnih oblaka.
Samo ju je
pogledao i ništa nije odgovorio.
Točno u osam
sati profesor Brnčić je ušao u razred i podijelio im testove. Na
klupi nisu smjeli imati ništa osim olovke i gumice. Počeo je
dijeliti pitanja i papire, svoje papire, da ne bi slučajno štogod
nažvrljali na one koje bi istrgnuli iz bilježnice, recimo kakvu
formulu ili odgovor. Na njegovo možete
početi mogli su krenuti s
rješavanjem zadataka.
Hani je bio
dovoljan letimičan pogled da shvati kako nema pojma ni o čemu.
Kada kažemo
da je tijelo tromo?
Tijelo mase 50
g giba se iz stanja mirovanja pod utjecajem stalne sile te za 4 s
prevali put 80 m. Kolika je ta sila?
Na tijelo mase
5 kg djeluje sila 50 N. Koliku akceleraciju uzrokuje ta sila?
Kupac kupuje u
Stockholmu i Rimu po 1 kg brašna. Hoće li u oba grada dobiti
jednaku količinu brašna a) ako brašno važu u oba grada vagom s
polugom, b) ako važu vagom na pero koja je baždarena u Münchenu?
Nije znala hoće
li se smijati ili plakati. Pa ovo kao da je napisano na kineskom! Ne,
ne, njezin mozak ne može razumjeti takve stvari. Vjerojatno bi
prije odgonetnula natpis na drevnoj faraonovoj grobnici. Cijelo to
vrijeme Marin nije prestajao pisati i računati.
Objasni II.
Newtonov zakon.
Tu je zastala i
prisjetila se onih zgoda koje joj je Marin pričao o Newtonu. Kad
malo bolje razmisli, tada je bila svoja, bila je – Hana Načinović.
Onaj prekjučerašnji izlazak s Karlom ni po čemu se ne može
usporediti s ležanjem na kauču u Marinovom dnevnom boravku,
grickanjem čipsa i pričanjem o svemu i svačemu. Nastavila je
čitati zadatke:
Čamac prelazi
rijeku okomito na njezin tok brzinom 7,2 km/h. Kada je stigao na
suprotnu obalu, tok ga je rijeke odnio 150 m nizvodno. Treba naći
brzinu toka rijeke ako je ona široka 500 m. Koliko je vremena
trebalo da čamac prijeđe rijeku? (* Zbirka zadataka iz fizike,
Školska knjiga, Zagreb, 2006.)
Dvaput je tiho
upitala Marina za pomoć, no on se pravio da je nije čuo, ne
podižući pogled sa svog papira. Tada je zaključila da nema smisla
nastaviti dalje, jer ionako nema pojma ni o čemu. Ustala se, predala
Brnčiću njegove papire i izašla iz učionice.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar