Hana je itekako
dobro znala što je Tesa snimila. Zapravo, koga je snimila. Taj netko
bila je ona. I što će sada s tom snimkom? Pokazati je svima u
školi? Dostaviti je kao anonimnu pošiljku njezinoj mami?
Cijelu noć nije
spavala. Stalno se okretala i razmišljala što će Tesa napraviti.
Ujutro se ustala
umornija nego što je bila kada se vratila kući. Nije ni
doručkovala, samo je brzinski popila kakao. Vukla se prema školi
poput prebijene mačke. Onaj kakao kao da se pretvorio u tone kamenja
koje se sada kotrljaju njezinim želucem.
Uspinjala se
stubištem prema učionici gdje će ih dočekati uvijek nasmiješena
Klarićka. Vidjela je Karla kako razgovara s nekom djevojkom iz
drugog razreda. Nije ju bilo briga. Osjetila je kako joj je netko
položio ruku na rame.
“Bok,
djevojčice!ˮ pozdravila ju je Tesa, značajno prevrćući mobitel
među prstima, ravno Hani pred nosom.
Najradije bi je
ošamarila, tu, na hodniku, pred svima.
No, umjesto toga,
ušla je u razred i sjela na svoje mjesto. Marin je gledao u neku
nepostojeću točku ispred sebe. Nije ga pozdravila. Izvadila je
bilježnicu u koju će zapisivati beskrajne monologe o Davidu Jeromeu
Sallingeru.
- - -
Ni nakon
tjelesnog nimalo nije živnula. Jedino ju je tješilo što je konačno
odradila današnji dan. U svlačionici je prišla Tesi i rekla joj:
“Pričekaj me trenutak, moramo razgovarati.ˮ
“Ma naravno”, bezbrižno je odgovorila.
Ostale su same.
Tišina je bila oštra poput stakla.
“Ok, što
hoćeš?” započela je Hana.
“Pa sad...
hoću... hoću...” lupkala je prstima po ormariću.
“Daj, Tesa,
skrati priču!ˮ
“A ne, ne, ova
priča je tek započela”, ponovo je stala prebacivati mobitel iz
ruke u ruku. “Mogla bih ovo pustiti na Fejs. Ili na Instagram.
Zamisli koliko bi taj filmić imao lajkova! A tek komentara?! Više
od ijedne moje fotke! Zato, Hanice, sada moraš slušati mene.ˮ
“Pitala sam te,
što hoćeš?ˮ
“Gle,
približava se kraj školske godine i u velikom sam zaostatku s nekim
predmetima. Recimo, sa zemljopisom. Zato ćeš mi TI napisati referat
o reljefima koji ću JA predati profesorici. A onda ćeš ponoviti to
isto, ali za povijest. Ili za fiziku. Kužiš? Nije komplicirano.
Ups, zaboravila sam, dat ćeš mi i svoje zadaće da ih prepišem.
Ok?ˮ
Hana je šutjela.
Osjećala je divlje otkucaje srca. Dlanovi su joj bili hladni i
nekako ljepljivi.
“Ok?” ponovila
je Tesa.
“Da”, kratko
je odgovorila Hana.
“Dogovoreno! I
da, još nešto... Mislim da me nisi ozbiljno shvatila kada sam ti
rekla da se kloniš Karla. Jesi li sada razumjela?” iznova je
posegnula za mobitelom.
Pa zar Tesa
još ne kuži da je Karlo prekinuo s njom? Nije moguće da je toliko
glupa! Nije moguće da joj to nije rekao? Karlo nije takav seronja!
“Osim toga,
sigurna sam da bi Marin promijenio mišljenje o tebi kada bi te vidio
kako rigaš. Fuj! Što ti misliš?ˮ
Na putu do kuće
smišljala je kako zaustaviti Tesu, no ništa joj pametno nije padalo
na pamet.
- - -
Tesa sjedi na
svom krevetu. Zagrlila je veliki jastuk u obliku srca i gleda kroz
prozor. Misli na Hanu. Te su se večeri svi napili do besvijesti! I
ona. Kada se samo sjeti kako je teturala i pjevala one narodnjačke
hitove... Ma fuj! Ok, snimila ju je kako povraća u kupaonici. Pa nije
valjda ona kriva što se Hana onako napila! Je li je prisiljavala da
pije? Nije! Je li joj nalijevala piće u grlo? Nije! Dakle, sama si
je kriva. Zapravo, i dobro da ju je snimila. Bila je to sjajna
prilika da joj se osveti za Karla, koja se ukazala samo tako, a da
nije morala ni prstom maknutu. Jer, što jedna balavica poput nje ima
tražiti s Karlom? Nikako joj nije bilo jasno što je vidio u toj
frikuši. Dobro, zgodna je, ali je maknuta sto na sat. U zadnje je
vrijeme vidi kako se druži s onom luzericom Barbarom. Kako je ta
glupača dobro izgledala na njezinom rođendanu! Bila je uvjerena da
joj je Hana pomogla u odabiru odjeće. A kako joj je tek kosa bila
sjajna. I tako je ogavna patka
postala labud!
Zahvaljujući toj
snimci, Hanu je iskoristila i za pisanje zadaća i referata. A ona
joj jednostavno nije mogla reći NE. Sjajno! Uostalom, već joj je
bila objasnila one glasovne promjene kada vrabac
prelazi u vrapca.
Ispričala joj je usput kako nastaju glasovi da joj je to čak bilo i
zanimljivo. Dovoljno je bilo složiti tužan izraz lica i hop, Hana
se ulovila u njezinu zamku. Stvarno,
ali stvarno je naivna, zaključila
je Tesa.
Dohvatila je
knjigu Greška u našim zvijezdama
i počela je čitati. Još ću zbog
te male glupače zavoljeti hrvatski!
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar