Tesa je bila
izvan sebe od bijesa. Karlo je pozvao Hanu na doček Nove! Hanu! Ne,
ne, to neće proći samo tako, bez posljedica, ne zvala se ona Tesa
Horvat. Što ta mala sebi umišlja, tko je ona? Tu joj je
informaciju, naime, odmah dojavila Monika iz drugog razreda koja je
jučer bila u stanu na adresi Adamićeva 5.
Mama još spava.
Jutros kada je došla kući, u stanu je vladala potpuna tišina.
Odškrinula je vrata njezine spavaće sobe i ugledala je kako leži
na krevetu, prekrivena plahtom preko glave. Novu godinu je provela u
društvu svojih prijateljica. Mora da
su se iznapijale do besvijesti,
pomislila je bijesno Tesa i treskom zatvorila vrata. Otišla je do
kuhinje, uključila štednjak, izvadila tavu i ispekla si dva jaja.
Otvorila je košaricu s kruhom koja je bila prazna. Iz hladnjaka je
uzela teglicu s krastavcima i majonezu. Nije baš nešto, ali kao da
ima nekog izbora? Vrtjela je nezainteresirano vilicom. Na kraju je
pojela samo jedno jaje. Ostalo je bacila u kantu za smeće.
Krenula je u
kupaonicu, napunila kadu vodom i zapalila par mirisnih svijeća. Sada
mora razmišljati, ali prije toga mora se opustiti.
Utonula je u
vrelu vodu ispruživši se cijelim tijelom ispod površine. Potom je
izronila, okružena mjehurićima mirisne pjene. Koža je peče, no
istovremeno joj to i godi. Osjetila je da se počinje opuštati.
Lana, djevojka s
kojom je Tesa nekoć trenirala skokove u vodu, priredila je
novogodišnju zabavu u svom stanu. Za probrano društvo, naravno.
Tesa je danima bila zaokupljena pripremama. Za najluđu
noć u godini odabrala je kratku
majicu zlatne boje sa šljokicama koju je bila kupila u Milanu, crne
tajice i zlatne cipele čija je peta iznosila najmanje deset
centimetara (u njima je hodala bez ikakvih problema, kao da je godine
i godine provela na modnim pistama). Plava kosa padala joj je preko
ramena u velikim uvojcima. Lice je našminkala do savršenstva. Opet
će svojom pojavom zasjeniti ostale djevojke. Uostalom, to joj je i
namjera. Lana se pobrinula da sve bude fancy.
U ponoć su nazdravile nekim skupim šampanjcem u visokim kristalnim
čašama. Snimila je brdo fotki kojima je odmah zatrpala Facebook i
Instagram. Ionako je znala da će imati na stotine lajkove i izmamiti
uzdahe onih koji su Novu morali dočekati sa starcima. A vrhunac
večeri trebalo je biti after party
s Karlom. Kada pak objavi te fotke, pokorit će cijelu školu.
No, došavši u
Adamićevu 5, njezinom razočaranju nije bilo kraja. Naime, Karlo se
ubio od cuge. Koje sranje! Pa ne može se fotkati s tom pijanom
budalom! Kako joj je samo išao na živce. Ali dobro, preživjet će
ona to jer ipak se radi o najzgodnijem frajeru u školi.
Nije imala pojma
što se u međuvremenu dogodilo.
Ponovo klizne
ispod površine. Čuje otkucaje vlastitog srca. Prolaze sekunde. Kad
je bila mala, mama ju je vodila na more. Ronila je do iznemoglosti u
plićaku, s onom smiješnom maskom i dihalicom, i vikala: Mama,
mama, gledaj me! A mama ju je
gledala, smiješila je i pljeskala joj. Potom bi je umotala u ručnik
i držala je tako u naručju dok se ne ugrije. Prošla je minuta.
Izronila je glasno izdahnuvši. Ne želi se prisjećati tih
trenutaka. Previše su bolni.
Uostalom, ona
sada ima drugog posla – pozabaviti se onom balavicom Hanom.
“Tesa!” dopro
je do nje Lidijin glas.
“Čekaj, u
kupaonici sam!ˮ
Ušavši u dnevni
boravak, mama je sjedila na kauču u spavaćici. Kosu je svezala u
rep koji je zamotala nekoliko puta i pričvrstila ga velikom špangom
od mahagonija (Markov poklon iz Afrike).
“Kad si došla
kući?” drsko ju je upitala.
“Mila, sretna
ti nova godina”, Lidija joj se približila želeći je poljubiti.
“Nešto sam te
pitala?ˮ
“Ne znam... oko
četiri... možda pet... Kako je tebi bilo kod Lane?” pokušala je
nekako zaobići njezina sve eksplozivnija pitanja.
“A što si
radila vani do pet ujutro? Cugala s onim svojim milfačama?ˮ
“Tesa, čuješ
li ti sebe? Zašto si uvijek tako ljuta na cijeli svijet? I tako
nezadovoljna?” rukom je prošla kroz njezinu kosu. “Pa imaš
sve...ˮ
“Očajno
izgledaš! Saberi se već jednom! Nemaš dvadeset godina!” počela
je vikati.
“Koliko se ja
sjećam, dogovorile smo se da ćeš ti biti kod Lane, a ja ću s
Tinom, Sanjom i Ivanom ići malo van. I to je sve! Ionako nikada
nigdje ne idem. U čemu je opet problem?ˮ
“Da te tata
vidi... Želudac bi mu se preokrenuo!ˮ
“Marko je znao
gdje sam bila, ako je to ono što te zanima. Gle, znam da ti tata
nedostaje. Nedostaje i meni.ˮ
“Ma ništa ti
ne znaš! Ups, pogriješila sam. Ti znaš samo paziti na svoje nokte
koje prethodno izgrizeš do krvi. Kao da te nisam vidjela. Odvratno!
I da, zaboravila sam, brinuti se o ružama. Eto, to je sve što ti
znaš! Na tatin račun, naravno!ˮ
Ustala se s kauča
i zalupila vratima. Lidija je ostala nepomično sjediti. Zašto je,
dovraga, opet nestala u svojoj sobi? Ali sada nema živaca za njezine
ispade. Treba joj tuš, a zatim kava.
Izašla je iz
kupaonice nakon pola sata. Kosu je omotala ručnikom. Kava bi trebala
barem malo ublažiti nadiruću glavobolju. Jučer, da, jučer je bila
na dočeku s prijateljicama u jednom pubu. Dobro, možda je mogla
doći kući malo ranije, ali, eto, nije. Vrijeme je proletjelo u
trenu. Pa to nije razlog da se Tesa sada ljuti na nju! Osjećala se
tako dobro, nakon dugo vremena. Tina joj je predložila da zajedno
upišu tečaj životnih vještina. I još joj pripomenula kako je
vrijeme da konačno malo živne i
izađe iz te depresije.
Lidija je na prvi
pogled imala sve –
dijete, supruga, lijepu kuću, lagodan život. Ali često je znala
pogledavati po Facebooku svoje poznanice i prijateljice koje danas
imaju uspješne karijere. A ona? Niti ima posao niti može izaći na
kraj s vlastitom kćeri.
Tesa, njezina
Tesa, vječno nezadovoljna i ljuta na cijeli svijet.
Otpila je zadnji
gutljaj kave i krenula u kuhinju skuhati si još jednu. Espresso iz
automata –
talijanskog, naravno, nekakvog svemirskog dizajna. Gotovo da i nije
znala čemu služe svi oni silni prekidači.
Dok je Tesa bila
malena, još se nekako snalazila. Vodila ju je na more, u lutkarsko
kazalište, na razne pričaonice, likovne radionice, a često su i
zajedno kuhale. Još se živo sjeća njezinih ručica uronjenih u
brašno koje je letjelo na sve strane. Ili tragova čokolade na
ustima. Tesa je bila lijepa i pametna djevojčica koja je oduvijek
plijenila pažnju. Lidija je bila ponosna. Konačno da je i ona u
nečemu uspjela.
No, kako je Tesa
odrastala, postajalo je sve teže i teže. Više nije bila djevojčica
kojoj je mama centar njezinog malog svijeta. Postala je svojeglava.
Imala je tisuću i jednu želju. Jedan je mjesec željela ići na
balet, a već idući na tenis. Potom pak na plivanje, da bi konačno
nekoliko godina trenirala skokove u vodu.
Sve je bilo onako
kako je ona željela. I točka. Kada bi nešto naumila, nije bilo
uzmaka. Znala je biti slatkorječiva, danima u nešto uvjeravati
Lidiju dok ona, po običaju, ne bi popustila; plakati ili satima biti
zatvorena u svojoj sobi sve dok se Lidija ne bi pojavila sa željenom
igračkom; kasnije s haljinom iz Max
Mare; ili Gucci
torbicom. Tada bi je obasula poljupcima. To se ponavljalo iz mjeseca
u mjesec, iz godine u godinu. A kada bi tek Marko došao s broda...
Objesila bi mu se oko vrata, zatreptala okicama i već se sutra
odlazilo u shopping
u Milano. Ili na vikend u Pariz.
Lidija je rukama
obujmila vrat. Aparat je počeo pištati. Dohvatila je šalicu,
doduše malo prerano, i ispekla si ruku na pari. Kava se izlila po
bijeloj površini i podu.
“Dovraga sve!” ljutito je viknula.
Skinula je ručnik
s glave, bacila ga na pod i ohladila ruku pod mlazom vode.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pixabay.com)
Nema komentara:
Objavi komentar