Spuštajući se
prema dvorani za tjelesni na kraju dana, na stepenicama je ugledala
Karla. Srce joj je tuklo kao ludo. Morala je dvaput duboko udahnuti
da bi uopće mogla krenuti dalje.
Tek je tada
primijetila da razgovara s Tesom. Zapravo i nisu razgovarali kao onaj
dan u pizzeriji. Tesa mu je položila ruku na rame, a on ju je
uhvatio oko struka i privukao k sebi. Tada su se poljubili. Ali ne
onako kako je bio poljubio Hanu, u obraz, prijateljski. Poljubili su
se lagano prislonivši usne. Tesa ju je pogledala i namignula joj.
Čekala je ovaj trenutak cijeli dan. Jer, osveta se uvijek poslužuje
hladna.
Hana je bila
toliko tužna da nije mogla zaustaviti suze. Ana je to primijetila i
nestala zajedno s njom u wc-u. Pružila joj je paketić papirnatih
maramica kako bi ispuhala nos. Neko vrijeme ništa nisu govorile.
“Hana, žao mi
je”, rekla je konačno Ana.“Daj, nemoj plakati zbog one guske!
“Ne plačem
zbog nje, nego...ˮ
“Da, dobro,
nego zbog Karla.ˮ
“Jadna sam,
jel' da?ˮ
“Ma nisi jadna.
Uostalom, Karlo je pravi mačak. Ali, znaš, iskreno, meni on uopće
nije zgodan, mislim zgodan je, da, ali mi se ne sviđa.ˮ
“Molim?!” Hana
nije mogla vjerovati da je Ana upravo izgovorila nešto takvo.
“Ne sviđa mi
se, eto. Djeluje mi nekako, ni sama ne znam, ljigavo.ˮ
“Ma daj, Ana,
čuješ li ti sebe?ˮ
“Što mogu kad
nije moj tip!ˮ
“A tko je,
molim te, tvoj tip?
“Mnogi...
između ostalih i Luka.ˮ
“Luka?! Naš
Luka?!” Hana više nije plakala ni šmrcala. Sada se smijala.
“Da, Luka! Što
je tu čudno? On tebi nije zgodan?ˮ
“Ma je, zgodan
je, ali...ˮ
“Ali nije kao
Karlo”, Ana se počela izrugivati.
“Ludačo!
Idemo, zakasnit ćemo na tjelesni.ˮ
- - -
Djevojke su bile
poredane u dvije skupine, jedna iza druge. Trebale su pretrčati
cijelu dvoranu, pritom preskačući prepone. Hana i Tesa stajale su
jedna pored druge, čekajući da profesor Rosić izgovori jedan,
dva, tri, kreni! Negdje na polovici
utrke, neposredno prije no što su trebale preskočiti drvenu klupu,
Tesa je svom snagom odgurnula Hanu koja se, ne bi li ublažila pad,
dočekala na ruke. Sjela je na pod i uhvatila se za desnu ruku koja
ju je boljela do besvijesti. Djevojke su zanijemile. Rosić joj je
odmah priskočio u pomoć, lagano joj pomičući ruku lijevo-desno i
gore-dolje, neprestano je zapitkujući: Osjećaš
li išta? Boli li te sada? A sada? Možeš li pomicati ruku u zglobu?
A prste? Ivi je brzo doviknuo neka
smoči njegov ručnik koji je bio bačen na klupu gdje su sjedile
dvije djevojke koje imaju one dane u
mjesecu. Potom joj je omotao ruku i
pričekao da vidi hoće li početi oticati. Bol je počela popuštati.
Rosić je pretpostavio da ništa nije slomljeno, ali joj je
savjetovao neka kod kuće ipak stavi hladne obloge i na papirić joj
napisao naziv neke kreme koja će joj umanjiti bol. Sat je bio gotov
i djevojke su mogle ići kući. Hana je naposljetku ustala i krenula
prema svlačionici.
Ondje je već
sjedila Tesa, spremna za polazak. Djevojke su je stale zapitkivati
kako je. Ali nitko se nije usudio spomenuti ono čemu su svi
svjedočili. Osim Rosića. On je u tom trenutku nešto zapisivao u
dnevnik.
Tesa se u
međuvremenu neprimjetno iskrala u kupaonicu.
Hani je trebalo
neko vrijeme da se odjene, a u tome joj je pomogla Ana navlačeći
joj majicu preko bolne ruke.
“Uh, moram na
wc”, rekla je Ani.
“Ok, pričekat
ću te vani.ˮ
Ušavši u
kupaonicu, Tesa ju je dohvatila za lijevu ruku i snažno je
prislonila uza zid.
“Nadam se da si
naučila gdje ti je mjesto, Hanice!ˮ
“O čemu ti
pričaš?!ˮ
“Zaobiđi
Karla.ˮ
“Ja nemam
nikakve veze s Karlom!” drsko joj je odgovorila.
“A ne? A što
je bilo na dočeku Nove godine? Karlo je moj dečko. Uostalom,
vidjela si to danas i sama. Jasno?!ˮ
“Makni tu ruku
s mene!” hladno joj je rekla Hana.
“Uh, kako te se
bojim. Brrr!ˮ
Potom je obje
ruke položila na pločice, s lijeve i desne strane Hanine glave.
“Nisam dobila
odgovor. Jasno?!ˮ
“Da”, Hana joj
je konačno odgovorila odgurnuvši je. Uistinu nije željela završiti
s uganutom i lijevom rukom.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar