Pripreme za Novu
godinu bile su na vrhuncu. Preostala su još samo tri dana! Hanine
ocjene na kraju prvog polugodišta bile su vrlo dobre, a vladanje
uzorno, i to je bilo njezino oružje kojim će na vrijeme otpočeti
pregovore s mamom oko dočeka.
Ovog je Božića
od mame dobila toliko željeni poklon – crne cipele srednje visoke
pete. Njezinoj sreći nije bilo kraja. Ona je pak mami poklonila
knjigu Christiane Northrup Boginje ne
stare i veliku čokoladu.
Dakle, sada je
imala sve što joj treba: kratku haljinu cvjetnog uzorka, sjajne najlonke i
nove cipele. Naime, mama nije imala nikakve primjedbe jer je znala da
će Hana Novu godinu dočekati s Ivom i Mijom u Aninom stanu. Ona će
je ionako odvesti i ujutro doći po nju. Osim toga, čut će se i
mobitelima, a uzela je i brojeve Aninih roditelja. Jer, nikad se ne
zna.
Hana je skakutala
po stanu, pjevušila i ljubila mamu. Ovo je prva Nova godina koju će
dočekati izvan kuće, sama, u društvu najboljih prijateljica.
Navečer, na
Staru godinu, Hana je bila spremna. Otuširala se, oprala kosu,
ispeglala onaj pramen koji joj je padao preko očiju, nanijela na
kosu nekakav sjajni lak i usnice premazala sjajilom. Potom je
spremila svoju pidžamu i velike papuče sa zečjim ušima.
“Malena moja,
tako si lijepa”, mamine su se oči zasuzile.
“Hvala!” Hana
se naklonila poput kakve princeze na svečanom balu.
“Dobro, ako
imaš sve, možemo krenuti”, Lora je uzela ključeve automobila.
“Ti ćeš onda
biti kod bake i djeda?ˮ
“Da, znaš
baku, skromna večera od pedeset sljedova.ˮ
Ostavivši je
pred Aninom zgradom, još joj je jednom ponovila:
“Onda, sve smo
se dogovorile. Ujutro dolazim po tebe. Čujemo se još u međuvremenu.
Lijepo se provedi i pozdravi prijateljice.ˮ
“Hoću, hvala,
i ti isto. Cmok!ˮ
Hana se uspela
stubištem na četvrti kat i pozvonila. Otvorila joj je egzaltirana
Ana, a iza njezinih leđa provirile su Iva i Mija.
“Hi! Upadaj!ˮ
“O, kako ste se
sredile, kao da ćemo Novu dočekati u Tesinom društvu!” ironično
je dobacila Hana.
“A ti, kao,
nisi”, primijetile su. “Vidi, vidi, nove cipelice. Vau!ˮ
Anini roditelji
bili su spremni za izlazak. I oni su im još jednom ponovili kućna
pravila. Unaprijed su im zaželjeli
sve najbolje u novoj godini i nestali kroz ulazna vrata.
“Nećeš
vjerovati! Nećeš vjerovati!” stala je ponavljati Ana.
“Što neću
vjerovati?” upitala je Hana.
“Starci su
otišli kod onih frendova i neće ih biti do... tri ujutro! A to
znači da... Novu možemo dočekati u gradu!ˮ
“Ali ja sam
mami rekla da ćemo biti kod tebe doma i...” započela je Hana.
“Ma daj, Hana,
ovo je prilika kakva se ne propušta! Kao da idemo ne znam gdje! Bit
ćemo do jedan u gradu, a onda se vraćamo ovdje. Nitko neće
saznati. Daj, nemoj biti partibrejkerica!” Iva i Mija podržavale su
Anin prijedlog.
“Dobro, ok”, pristala je Hana koju uopće nije trebalo dugo nagovarati na takvo
što.
“To je moja
cura! A sada, moramo te malo srediti. Idemo u kupaonicu!” Ana ju je
povukla za ruku.
Hana je sjedila
na kadi dok je Ana na njezino lice nanosila tekući puder. Potom joj
je velikim kistom lagano zarumenila obraze. Na kapke je nanijela
tamnosivo sjenilo, sigurnom rukom povukla crtu eyelinerom,
a trepavice premazala debelim slojem crne maskare. Usnice je
naglasila ružem boje jagode. I utopila je u oblaku parfema.
“Evo, pogledaj
se!ˮ
Hana je otvorila
oči. Nije mogla vjerovati koliko se njezino lice promijenilo u pet
minuta.
“Mrak!ˮ
Ana ju je potom
uvela u dnevni boravak gdje su se Mia i Iva pobrinule za muziku.
Njihov je izbor bila Taylor Swift. Plesale su i pjevale, prenemažući
se i izvodeći svakojake grimase. Da vidi takvo što, slavnu bi
pjevačicu hitna odvela na reanimaciju.
“Ajme, grozne
ste!” smijala im se Hana.
“Djevojčice”, rekla je Ana oponašajući Tesu, “jeste li spremne? Krećemo!ˮ
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pixabay.com)
Nema komentara:
Objavi komentar