Hana je danima
pokušavala posložiti vlastite misli. Tata, mama, Tesa, Karlo,
Marin... definitivno previše.
Budući da
razredna kraljica nije pokazivala znakove neprijateljstva prema Hani,
a Ana, Iva, Mia i ona opet su bile najbolje prijateljice, sve je,
barem naizgled, bilo kao i ranije.
“Hej, Hana”, presreo ju je jednog dana Karlo na hodniku. “Šta ima?ˮ
Što sada ovaj
hoće? pomislila je Hana. Pa
nismo progovorili ni riječ od onog nezaboravnog dočeka! Dobro,
frendovi smo na Fejsu i lajka mi fotke, ali...
“Pa, ono, ništa
posebno.ˮ
“Imaš li šta
u planu za ovu subotu?” uputio joj je onaj svoj zavodnički osmijeh.
I Hana više nije
znala za sebe. Zašto me to pita? Pa
danas je tek četvrtak! Ne, ne, ovo nije istina. Jel' on to mene
poziva van? Mene?!
“Ništa,
mislim, ništa”, počela je zamuckivati.
“Super onda.
Javim ti se pa ćemo nešto smisliti. Može?ˮ
Učenici su ih
gurali slijeva i zdesna, no Hana nije bila svjesna ničega. I da se
sada nalazi usred minskog polja, jedino što bi mogla vidjeti bile bi
Karlove plave oči.
“Da”, jedva je
izgovorila. “Čujemo se”, i potrčala na sat engleskog.
Bila je izvan
sebe od sreće. Tko će dočekati subotu? Pred njom su još dva dana,
dugačka otprilike koliko i put kojim je Marko Polo krenuo za Kinu.
Razmišljajući o Karlu, nije ni primijetila da je, umjesto udžbenika
iz engleskog, izvadila onaj iz kemije.
“Hej, nemamo
kemiju”, dobacio je Marin.
“Što si
rekao?ˮ
“Nemamo kemiju
nego engleski.ˮ
“Da, i?ˮ
“Pa izvukla si
krivi udžbenik! Sve ok kod tebe?” upitao ju je pomalo sumnjičavo.
“Nikad bolje”, odgovorila je Hana.
- - -
Subota! Konačno
subota! Hana je dva dana razmišljala što će obući i kako će
izgledati. Pa izlazi s Karlom! Na dejt! I to prvi u životu! Možda
bi mogla kupiti koju novu krpicu? Kvragu, nema dovoljno vremena za
turneju po trgovinama pa će morati biti zadovoljna onime što već
ima u ladicama.
Karlo joj je
jutros poslao poruku i predložio joj da se nađu na trgu, a potom će
već odlučiti kamo bi mogli ići: na kavu, pizzu, u McDonald's...
Pripreme su
započele u rano poslijepodne. Sat vremena provela je u svojoj sobi
birajući odjeću i još dva sata u kupaonici, sve dok konačno nije
bila zadovoljna vlastitim izgledom.
Mami je rekla da
ide do grada s frendicama. Ipak joj je bilo neugodno priznati joj s
kim se zapravo nalazi. Uostalom, kako ćeš reći mami: Znaš,
mama, idem na dejt s najzgodnijim dečkom u školi!
U šest sati
Karlo ju je čekao na dogovorenom mjestu. Bio je tako neopisivo
zgodan! Tipkao je nešto po mobitelu kada mu je prišla.
“Bok!ˮ
“Bok! Nisam te
ni primijetio”, nasmiješio se i spremio mobitel u džep jakne.
“Dobro izgledaš! Imaš li neku posebnu želju kamo da idemo?ˮ
“Pa, nemam,
kako ti želiš”, rekla je Hana.
“Jesi za
palačinke?” predložio je.
“Naravno!ˮ
Krenuli su Korzom
do palačinkarnice. Premda je još bilo hladno, ljudi su već sjedili
na terasama, zazivajući što skoriji dolazak proljeća.
Karlo je otvorio
vrata i pustio je da uđe prva. Udobno se smjestivši na stolicama s
velikim jastucima, naručili su palačinke – Hana s Nutellom
i šlagom, a Karlo s bijelom čokoladom. Ona je uzela još i
smoothie.
Razgovarali su o svemu i svačemu, odnosno Karlo je govorio, a ona je
uglavnom šutjela. Bojala se da ne ispadne glupa ili djetinjasta.
Kada je bila s Marinom, brbljala je sto na sat, potpuno opuštena i
neopterećena. Potom su još malo prošetali gradom. Bilo je skoro
devet sati i Hana je morala krenuti kući. Karlo ju je otpratio do
autobusne stanice. Malo je drhturila, što od hladnoće, što od
uzbuđenja. Iznenada, neočekivano, brzo, Karlo ju je privukao k sebi
i poljubio. Baš onako kako je poljubio Tesu. Usne su mu bile
neopisivo mekane. I tako je lijepo mirisao.
Ušavši u
autobus, ugledala je nikog drugog nego Marina. Sjedio je pored
prozora. I vidio je kako se ljubi s Karlom.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pixabay.com)
Nema komentara:
Objavi komentar