ponedjeljak, 3. travnja 2017.

Tesa te ucjenjuje???

U ovim okolnostima Hana nije imala kad razmišljati koje bi vrijeme bilo najpogodnije za razgovor s mamom. To mora biti večeras, odmah kada dođe kući.
U deset minuta koliko joj je trebalo od autobusne stanice do stana, smišljala je kako bi bilo najbolje početi. Hej, mamice, kako si, ovaj, moram ti nešto reći. Ne, fuj! Znaš, mama, jako mi je žao, ali... ili Nešto se dogodilo, ali ja nisam kriva... Možeš misliti!
Umjesto svega toga bilo je već s vrata:
“Mama, moramo razgovarati!ˮ
“Hana, što se dogodilo?” upitala je prestrašena Lora.
“Slušaj me, samo me slušaj, i nemoj me prekidati. U redu?ˮ
Hana je sjela na kauč, prikupila preostalu snagu na kraju dana i počela, sasvim iskreno – kod Tese na rođendanu bilo je puno alkohola, svi su pili pa je pila i ona, premda na početku nevoljko, ali poslije sve više i više, toliko da u konačnici nije znala kako se zove. Postalo joj je loše, jako loše. Oteturala je do wc-a i počela povraćati. Ondje je i zaspala. Ničega nije bila svjesna do idućeg jutra. Zašto je to učinila? Ne zna ni sama. Bila je jako zbunjena: zbog tate, zbog Marina, a samo usput je spomenula i Karla, i to kao bivšeg Tesinog dečka. On ionako u cijeloj ovoj priči nije bio odviše bitan. Da, ispričala je mami i kako joj se Marin sviđa te da ga je vidjela kako se ljubi s Anom, ali sve je to bio jedan veliki nesporazum jer Ani se zapravo sviđa Luka (Lori ništa nije bilo jasno). U svom tom kaosu nije mogla znati da je Tesa potajice snima mobitelom. I sada je ucjenjuje brojnim zadaćama i seminarima ukoliko ne želi da snimku objavi na Facebooku.
Lora je cijelo vrijeme šutjela i pažljivo slušala kćer. A onda je uslijedila erupcija. Gora od Etne.
“Tesa te ucjenjuje?! A, ne, ne! Idem ovo riješiti iz ovih stopaˮ, i dohvatila je ključeve automobila s police. “S tobom ću razriješiti stvari kad se vratim kući!ˮ
“Mama, ne! Molim te, nemoj!” Hana ju je hvatala čas za jednu, čas za drugu ruku i povlačila je za majicu. “Mama, ako odeš, ispast će još gore! Stani! Slušaj me!ˮ
Do Lore je dopro eho Hanina glasa.
“I što bih trebala?! Sjediti ovdje i čekati da ta mala napravi što je zamislila?ˮ
“Mama, ali... za sve ovo nije kriva samo Tesa. Ja sam ta koja se napila i napravila scenu. Daj, mama, smiri se, molim te”, preklinjala ju je Hana suznih očiju.
Lora se ustala i krenula na balkon zapaliti cigaretu. Hana je u mraku vidjela samo žar koji je poskakivao gore-dolje, kako je Lora uvlačila i ispuhivala dim u toplu noć.
Vrativši se u dnevni boravak, sjela je pored Hane.
“Jednim dijelom čak i mogu razumjeti zašto si to napravila. Znam koliko te potresla ova priča sa Svenom. Znam i da si mlada i da želiš ispitati koliko granice mogu biti rastezljive. Ali, zaboga, Hana, ipak ne mogu shvatiti gdje ti je bila pamet? Najprije ona Nova godina, a sada ovo. Počinjem se pitati gdje sam pogriješila. Mislim da sam bila podosta razumna mama koja ti nije nametala neka silna ograničenja. A ti si već velika i meni je glupo kažnjavati te zabranom izlaska ili zapljenom mobitela. Vjerovala sam da smo to nadrasle. Da imamo povjerenja jedna u drugu.ˮ
“Mama, žao mi je, uistinu mi je žao. Ja želim da mi vjeruješ. Molim te, mama”, Hana se sklupčala pored Lore poput mačića. “Hoćeš me i nadalje voljeti?” upitala ju je.
“Hoću li te i nadalje voljeti?! Hana, o čemu to pričaš?! Prije bih... ma ne znam što bih prije učinila nego prestala te voljeti”, Lora ju je milovala po kosi. “Kako ti je to samo palo na pamet? Ja da tebe prestanem voljeti?!ˮ
“Ne znam, ne znam...” ponavljala je Hana.
“Sjećaš se našeg razgovora poslije Nove godine, kada sam ti rekla što je obitelj? E pa, ovo je obitelj, ti i ja. Zajedno možemo... možemo sve. Ti si za mene savršena upravo ovakva kakva jesi”, pogledala ju je. “Moje najvrednije umjetničko djelo!” nasmiješila joj se.
“Mama, a što ćemo s Tesom, mislim, onom njezinom snimkom?ˮ
“Znaš što, kad malo bolje razmislim, neka je pusti na Fejs.ˮ
“Molim?!ˮ
“Da, neka je pusti na Fejs ako će je to učiniti sretnijom osobom. Par dana nećeš ići u školu, par dana će se o tome pričati i onda će sve pasti u zaborav.ˮ
“Ti to ozbiljno?!ˮ
“Najozbiljnije.ˮ
“Vau”, Hana je ispustila uzdah olakšanja.
“Hanaˮ, Lora se uozbiljila, “nadam se samo da sve ovo nije prošlo mimo tebe, da si iz svega ovoga nešto naučila...ˮ
“Mama, ipak me sram, znaš?ˮ
“To je dobro. I mene bi bilo sram na tvome mjestu. Ali preživjet ćeš ti to. Osim toga, supergirl don't cry ”, Lora ju je podsjetila na natpis na majici.
“Mama, što to znači da si pijan kao dupe?ˮ
“Nemam pojma”, zaključila je Lora.

Stavit ću te na Facebook!

(fotografija: pexels.com)

Nema komentara:

Objavi komentar