U ovim
okolnostima Hana nije imala kad razmišljati koje bi vrijeme bilo
najpogodnije za razgovor s mamom. To mora biti večeras, odmah kada
dođe kući.
U deset minuta
koliko joj je trebalo od autobusne stanice do stana, smišljala je
kako bi bilo najbolje početi. Hej,
mamice, kako si, ovaj, moram ti nešto reći.
Ne, fuj! Znaš, mama, jako mi je žao,
ali... ili Nešto
se dogodilo, ali ja nisam kriva... Možeš
misliti!
Umjesto svega
toga bilo je već s vrata:
“Mama, moramo
razgovarati!ˮ
“Hana, što se
dogodilo?” upitala je prestrašena Lora.
“Slušaj me,
samo me slušaj, i nemoj me prekidati. U redu?ˮ
Hana je sjela na
kauč, prikupila preostalu snagu na kraju dana i počela, sasvim
iskreno – kod Tese na rođendanu bilo je puno alkohola, svi su pili
pa je pila i ona, premda na početku nevoljko, ali poslije sve više
i više, toliko da u konačnici nije znala kako se zove. Postalo joj
je loše, jako loše. Oteturala je do wc-a i počela povraćati.
Ondje je i zaspala. Ničega nije bila svjesna do idućeg jutra. Zašto
je to učinila? Ne zna ni sama. Bila je jako zbunjena: zbog tate,
zbog Marina, a samo usput je spomenula i Karla, i to kao bivšeg
Tesinog dečka. On ionako u cijeloj ovoj priči nije bio odviše
bitan. Da, ispričala je mami i kako joj se Marin sviđa te da ga je
vidjela kako se ljubi s Anom, ali sve je to bio jedan veliki
nesporazum jer Ani se zapravo sviđa Luka (Lori ništa nije bilo
jasno). U svom tom kaosu nije mogla znati da je Tesa potajice snima
mobitelom. I sada je ucjenjuje brojnim zadaćama i seminarima ukoliko
ne želi da snimku objavi na Facebooku.
Lora je cijelo
vrijeme šutjela i pažljivo slušala kćer. A onda je uslijedila
erupcija. Gora od Etne.
“Tesa te
ucjenjuje?! A, ne, ne! Idem ovo riješiti iz ovih stopaˮ, i
dohvatila je ključeve automobila s police. “S tobom ću
razriješiti stvari kad se vratim kući!ˮ
“Mama, ne!
Molim te, nemoj!” Hana ju je hvatala čas za jednu, čas za drugu
ruku i povlačila je za majicu. “Mama, ako odeš, ispast će još
gore! Stani! Slušaj me!ˮ
Do Lore je dopro
eho Hanina glasa.
“I što bih
trebala?! Sjediti ovdje i čekati da ta mala napravi što je
zamislila?ˮ
“Mama, ali...
za sve ovo nije kriva samo Tesa. Ja sam ta koja se napila i napravila
scenu. Daj, mama, smiri se, molim te”, preklinjala ju je Hana suznih
očiju.
Lora se ustala i
krenula na balkon zapaliti cigaretu. Hana je u mraku vidjela samo žar
koji je poskakivao gore-dolje, kako je Lora uvlačila i ispuhivala
dim u toplu noć.
Vrativši se u
dnevni boravak, sjela je pored Hane.
“Jednim dijelom
čak i mogu razumjeti zašto si to napravila. Znam koliko te potresla
ova priča sa Svenom. Znam i da si mlada i da želiš ispitati koliko
granice mogu biti rastezljive. Ali, zaboga, Hana, ipak ne mogu
shvatiti gdje ti je bila pamet? Najprije ona Nova godina, a sada ovo.
Počinjem se pitati gdje sam pogriješila. Mislim da sam bila podosta
razumna mama koja ti nije nametala neka silna ograničenja. A ti si
već velika i meni je glupo kažnjavati te zabranom izlaska ili
zapljenom mobitela. Vjerovala sam da smo to nadrasle. Da imamo
povjerenja jedna u drugu.ˮ
“Mama, žao mi
je, uistinu mi je žao. Ja želim da mi vjeruješ. Molim te, mama”, Hana se sklupčala pored Lore poput mačića. “Hoćeš me i nadalje
voljeti?” upitala ju je.
“Hoću li te i
nadalje voljeti?! Hana, o čemu to pričaš?! Prije bih... ma ne znam
što bih prije učinila nego prestala te voljeti”, Lora ju je
milovala po kosi. “Kako ti je to samo palo na pamet? Ja da tebe
prestanem voljeti?!ˮ
“Ne znam, ne
znam...” ponavljala je Hana.
“Sjećaš se
našeg razgovora poslije Nove godine, kada sam ti rekla što je
obitelj? E pa, ovo je obitelj, ti i ja. Zajedno možemo... možemo
sve. Ti si za mene savršena upravo ovakva kakva jesi”, pogledala ju
je. “Moje najvrednije umjetničko djelo!” nasmiješila joj se.
“Mama, a što
ćemo s Tesom, mislim, onom njezinom snimkom?ˮ
“Znaš što,
kad malo bolje razmislim, neka je pusti na Fejs.ˮ
“Molim?!ˮ
“Da, neka je
pusti na Fejs ako će je to učiniti sretnijom osobom. Par dana nećeš
ići u školu, par dana će se o tome pričati i onda će sve pasti u
zaborav.ˮ
“Ti to
ozbiljno?!ˮ
“Najozbiljnije.ˮ
“Vau”, Hana je
ispustila uzdah olakšanja.
“Hanaˮ, Lora se uozbiljila, “nadam se samo da sve ovo nije prošlo mimo tebe, da si iz svega ovoga nešto naučila...ˮ
“Mama, ipak me sram, znaš?ˮ
“To je dobro. I
mene bi bilo sram na tvome mjestu. Ali preživjet ćeš ti to. Osim
toga, supergirl don't cry ”, Lora ju je podsjetila na natpis na majici.
“Mama, što to
znači da si pijan kao dupe?ˮ
“Nemam pojma”, zaključila je Lora.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar