četvrtak, 9. ožujka 2017.

Jači i slabiji

Tog dana kao da se nebo otvorilo. Kiša je padala bez prestanka, noseći u zraku najavu skorog proljeća. Veliki odmor proveli su u školi, vukući se po hodnicima, naguravajući jedni druge ili ispisujući imena po zamagljenim prozorima.
A onda je netko uzviknuo: Hej, pogledajte ono! pokazujući rukom prema školskom igralištu. Svi su priljubili nosove uz stakla i gurali se da bi bolje vidjeli što se događa.
A imalo se što se i vidjeti.
Barbara iz njihovog razreda otrčala je do kraja igrališta i uzela nešto što je nalikovalo na sendvič. Odvratno gnjecavi sendvič. Potom je ušla u školu i krenula prema Tesi. Kosa joj je bila prilijepljena uz lice, a odjeća potpuno mokra; drhturila je poput kakve ptičice. Tesa se samo nasmiješila i gurnula je prema učionici.
“Što se događa?!” upitala je Iva, sva izvan sebe.
“Nemam pojma”, dobacila je Mia.
“Ma neće valjda...” Ana se nije usudila dovršiti rečenicu.
Potrčale su za njima. Pažnja drugih učenika u međuvremenu se preusmjerila na nekog lika koji je nasred hodnika izvodio nekakve plesne pokrete, izazivajući pritom vatromet smijeha.
Da, hoće valjda.
Tesa je naredila Barbari da pojede onaj sendvič. Stajala je pored nje prekriženih ruku i čekala. Roberta i Liza smijuljile su se kao zadnje glupače. Barbara je s mukom gutala zalogaj po zalogaj, neprestano podrigujući.
“Dobro, sad je dosta”, smilovala se na polovici torture. “Stvarno si zaslužila doći na moj rođendan. Znaš, ja to ni za koga, ni za što, nikada ne bih napravila. Fuuuj!” rekla je, zamahnula svojom plavom kosom i rukom dala znak svojim pratiteljicama da iskoriste zadnjih pet minuta velikog odmora.
Hana nije mogla doći k sebi. Htjela je otrčati do Barbare, protresti je i zapitati: Zašto, ali zašto si to napravila? Koji ti je? Jesi li ti normalna? Nije znala tko je u svemu ovome luđi – Tesa ili Barbara? Osjetila je grč u želucu koji se potom počeo pretvarati u mučninu. Stavila je ruku na usta, ne mogavši obuzdati gađenje koje je nadiralo sve više i više. Trčeći prema wc-u, osjetila je da ju je Karlo primio za ruku.
“Hej, jesi dobro?” upitao ju je.
Samo je prošla pored njega. Dokopavši se konačno wc-a, rukama se oslonila na umivaonik. Ubrzano je disala. Najradije bi zavitlala nečime o zid da joj se samo to nešto našlo pri ruci. Umjesto toga, popila je malo vode iz slavine, utrpala u usta žvakaću s okusom mentola i krenula prema učionici.

Stavit ću te na Facebook!

(fotografija: pixabay.com)

Nema komentara:

Objavi komentar