Danas je u školi
bilo kao i inače – uglavnom nezanimljivo. Veliki je odmor provela
u društvu Ane, Mije i Ive, ali sada se s njima osjećala nekako
drugačije. Kao da im je neugodno u njezinoj blizini. Svako malo bi
pogledavale prema Tesi. A ona je bila okružena svojim satelitima
i nijednim pokretom ili izrazom lica nije odavala uznemirenost.
Ukratko, bila je ista kao i inače. Iva i Mia još su i nastojale
voditi kakav-takav razgovor, ali Ana je uglavnom šutjela i pogledom
prelazila s jedne na drugu stranu školskog dvorišta. Bilo je i više
nego očito da jedva čeka zvono koje će okončati ovu nelagodnu
situaciju. Pet minuta prije početka sata Hana je uzela svoj ruksak i
krenula prema učionici. Ovo više jednostavno nije mogla (a,
uostalom, i nije morala) podnijeti. Anu nije ni upitala zašto joj
jučer nije odgovorila na poruku. Nije imalo smisla.
Poslije nastave
ugledala je Anu i Miju kako sjede u obližnjem kafiću. Nisu je
pozvale da im se pridruži. Kao da bi i htjela. S Ivom je krenula
prema autobusnoj stanici, jedva čekajući da se domogne kauča.
- - -
Hana se vukla po
kući ili bi se pak zatvorila u svoju sobu, slušala muziku i čitala
knjige kojima bi se opskrbila u obližnjoj knjižnici da si prikrati
dan, pogotovo vikend.
Mama ju je,
primijetivši promjene, znala upitati o čemu se radi, no Hana bi
odgovarala kako mora učiti ili da joj se pak ne da nigdje izaći.
Razmišljala je o
svemu i svačemu. A ponajviše, naravno, o Tesi. Premda je očekivala
osvetu najgore moguće vrste, ona je izostala. I to joj nikako nije
bilo jasno. Nije moguće da se Tesa promijenila preko noći? Hana je
bila sto posto uvjerena da nešto smišlja, ali nikako nije mogla
dokučiti što. Kako god, mora biti na oprezu.
U tišini
vlastite sobe zamišljala je kako će jednog dana krenuti na put.
Sama. Dobro, ne baš sama. Ponijet će sa sobom i nekog psa. Beaglea,
recimo, oni su mali, ali u srcu veliki psi snažnog karaktera. Nazvat
će ga Jason. Kamo bi mogla otputovati? Odgovor je uvijek bio isti –
prijeći će put od istočne do zapadne američke obale Cestom 66.
Bit će to njezin put u slobodu. Zaboravit će pritom sve svoje
probleme, učinjene pogreške, društvena pravila, ma zaboravit će
cijelu svoju prošlost. Vozit će se divljim krajolicima Illinoisa,
Missourija, Oklahome, Kansasa, Teksasa, New Mexica i Arizone pa sve
do Kalifornije. Za svoje je putovanje odabrala i auto – američki
Cadillac, ali ne ove nove modele, nego onaj dugački iz 60-ih, crvene
boje, s pomičnim krovom. Jason će sjediti pored nje. Putovat će u
neko toplo doba godine, recimo u proljeće ili rano ljeto, tako da
mogu otvoriti krov i uživati u laganom povjetarcu. Pritom će
zastati u neki od restorana koji su uspjeli sačuvati nekadašnji
retro
izgled – velike crno-bijele pločice koje prekrivaju pod, visoke
stolice poredane duž šanka i fotelje od umjetne kože, plave ili
crvene, smještene sa svake strane stolova ispod prozora. Sa zida će
joj se smiješiti Jack Kerouac, Allen Ginsberg, James Dean, Ernest
Hemingway i Marilyn Monroe. Sjest će za šank i naručiti američku
pitu od prhkog tijesta s jabukama. Konobarica će joj uliti
filter-kavu iz velikog staklenog vrča. Ona će, naravno, biti
odjevena poput Audrey Hepburn koju sada gleda u svojoj sobi kako u
ruci drži dugačku tanku cigaretu – bijela bluza, hlače do
gležnja na crveno-narančaste pruge i bijele balerinke. Zatim će
krenuti dalje. Potom će se zaustaviti na benzinskoj kako bi natočila
gorivo. U sumrak će se parkirati ispred nekog motela, jednokatnice s
neonskim natpisom, i uzeti sobu s velikim prozorima bez zavjesa.
Naručit će dva hamburgera i pomfrit (pa ne može baš uvijek
razmišljati o zdravoj hrani), jedan za sebe, drugi za Jasona. Umorna
od puta, uvući se u krevet. Jason će spavati sklupčan na podu.
Sobu će povremeno osvijetliti automobili u prolazu. I tako će ona i
Jason putovati danima, sve dok ne stignu u toplu Kaliforniju.
Savršeno! Obećala je samoj sebi da ova priča neće ostati
zaboravljena u njezinoj mašti.
Stavit ću te na Facebook!
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar