Brišem snimku!

Tesa je ležala na krevetu. Iznova i iznova vrtjela je sliku današnjeg okršaja s Hanom. Bio je to prvi put da joj se netko usudio suprotstaviti. I poniziti je, premda su bile same u wc-u. Kad se samo sjeti kako je odšutjela na njezine prijetnje. Kako ju je snažno odgurnula. A najviše od svega ju je razbjesnilo kada joj je spomenula Karla. I još je upitala što je vidio u njoj. Ona je lijepa, toga je i sama bila svjesna, najbolje odjevena u razredu, ima najbolji mobitel, njezine fotke uvijek imaju najviše lajkova. To je vidio u njoj! I ona se može pitati što je Karlo vidio u glupoj Hani. Ništa, eto, to je vidio. A to znači samo jedno – da je i Karlo potpuni idiot.

Okrenula se na bok i sklupčala. Osjećala je da joj nije baš najbolje. Karlo je bio prvi dečko do kojeg joj je stalo. I to ne samo zato jer je bio najzgodniji u školi. Dobro, super je osjećaj kada prođeš školskim hodnicima u njegovom društvu i u tom trenutku za njega postojiš samo ti. Gotovo da i sada može čuti uzdahe ostalih djevojaka. Ili kada te poljubi pred svima na kraju velikog odmora. Ili kada te čeka ispred škole sat vremena jer si zaglavila na sedmom satu. Stvarno se zaljubila u njega. A što je najgore od svega, bila je uvjerena da se i on zaljubio u nju. Ne da se zaljubio, da je voli. Kao što njezin tata voli mamu. A voli je, još uvijek, to je itekako jasno. Mama je posve drugačija kada je on kući. Nije onako potištena kao inače. Ne grize nokte i ne ide ni na kakve manikure. Ne uzima tablete za spavanje. Tesu to pomalo i nervira. Zašto ne može biti takva i kad nema tate? Zašto, dovraga, nije kao druge mame? Kao Hanina mama? Ponekad pomisli kako je ona u tom maminom svijetu suvišna. Uistinu je osjećala da je, eto, Karlu stalo do nje, da je voli baš onako kako bi ona željela – ludo, snažno, zaneseno, zauvijek. A onda, paf! Zalijepio se za Hanu. No, hvala nebesima, i nju je ubrzo nogirao. Ali kao da je Hanu briga za to. Pa ona se zakačila za Marina. A i on za nju. Baš su si savršeni par. Dvoje imbecila!

Još je jednom pogledala snimku na mobitelu. Bila je sigurna da Hana ne može spavati, da se prevrće po krevetu, da je izvan sebe od straha. Tako joj i treba, uostalom. Mora shvatiti gdje joj je mjesto. Na vrhu zasigurno nije. U razmišljanjima ju je prekinuo zvuk primljene poruke na Messangeru. Hana! Nemoguće!

Znaš šta, objavi tu prokletu snimku! Uopće me nije briga! Ionako sam sve ispričala mami. Sretno!

Eto, Hanu uistinu nije briga ni za što! Ona to stvarno ne može razumjeti. I zar baš u svemu mora imati podršku svoje mame zvane Osmijeh Julie Roberts? Pa nju bi itekako bilo briga da netko pusti nešto takvo o njoj. Zar ta glupača uopće ne drži do svog imidža? I što sad? Hoće li objaviti snimku ili ne?

Ako je objavi, svjesna je da će osramotiti Hanu, i to pošteno. No, s druge strane, snimka bi mogla skupiti na stotine lajkova i komentara. Mahom negativnih, doduše, ali bila je sigurna da bi za neke mogla ispasti faca. Jer, ono, tu curu nije briga ni za kakva pravila. Ona je ta koja ih svjesno krši i pritom svima pokazuje srednji prst.

Isto je tako svjesna da s Hanom neće lako izaći na kraj. Kao s Robertom ili Lizom, primjerice. One su ionako samo dvije najobičnije tupače. A do sada je ipak naučila da nema smisla otpočeti bitku koju nećeš moći dobiti.

I, na kraju, bi li ona sama voljela da netko objavi nešto takvo o njoj. Ne bi!

Pritisnula je delete.

- - -

Tesa ujutro nije ustala iz kreveta. Nije spremna pojaviti se u školi, barem dok se ne stiša ova situacija između nje i Hane. A i dobro će joj doći malo predaha od svega. Kada je mama pokucala na njezina vrata, rekla joj je da ima neopisive grčeve jer je, eto, jučer dobila menstruaciju (što je, naravno, izmislila u trenu). Potom se promeškoljila i ponovo zaspala.

Kada je, onako blijeda i raščupana, ušla u kuhinju, Lidija se zabrinula. Dugo je nije vidjela u tako lošem stanju. Nije ju ništa upitala, samo joj je pripremila bijelu kavu i sjela pored nje.

“Mila, ne izgledaš baš najbolje, znaš.ˮ

“Znam.ˮ

“Jako te boli, zar ne? Uzmi nešto protiv bolova pa ću ti srediti kosu. Može?ˮ

“Može”, kratko je odvratila. “Ima li štogod za doručak?ˮ

“Hoćeš krafnu?ˮ

“Super!ˮ

Njezina kći jede krafnu za doručak! I pritom ne broji kalorije. I ne prigovara. Mora da joj je zasigurno jako loše.

Kada je oprala kosu, sjela je u kupaonicu, a mama ju je osušila pomoću fena i četke, pažljivo odvajajući pramen po pramen. Svaki put kada bi prošla kroz kosu, Tesa bi se prisjetila kako joj je radila pletenice ili onaj smiješan repić na vrhu glave koji je neodoljivo podsjećao na palmu. Sada se osjećala malo bolje.

Željela je razgovarati s mamom, nakon dugo (predugo) vremena. Ono pred neki dan mogla bi nazvati razgovorom u pokušaju. I to je nešto, barem za početak. Željela bi joj reći kako bi voljela, kada se tata uskoro vrati, da zajedno odu negdje na more, kao nekada. Unatoč svemu, ipak je vjerovala da je mama, barem malo, ona stara mama koja ju je nekoć vodila u kino gledati crtane filmove, na kolače, u park na ljuljačke, na predstave u lutkarsko kazalište. Ili kojoj bi pomagala u kuhanju brojeći žlice šećera, važući brašno, miješajući da se nešto ne zagori. Tata je ionako rijetko kada bio kući. Ona i mama bile su upućene jedna na drugu, željele one to ili ne. Dobro, nije da Tesi još uvijek treba ona dječja mama, ali ne treba joj ni ona koja se sve više i više povlačila u sebe, koja je dane provodila u vrtu, kao da je trajno zarobljena u nekom paralelnom svijetu u koji Tesa nema pristupa. Ta joj tišina, koja preplavljuje kuću, ponekad para uši. Ne može je podnijeti. I baš joj je zato, u inat, s neopisivim užitkom, morala predbaciti doček Nove godine. Ili je ismijati kada joj je rekla da razmišlja o tečaju kreativnog pisanja. Ili joj uporno zalijevati ruže Coca-Colom. Ili joj baciti tablete za spavanje u wc školjku. I da, zato je prisilila Barbaru da pojede onaj sendvič. A ona ju je poslušala. Bespogovorno. Trebala je uzeti taj sendvič i baciti ga Tesi u facu, eto što je trebala.

A ona, ona je u toj tišini ostala prepuštena sama sebi. I nosila se s time kako je najbolje mogla.

No, sada je tu gdje je. Među najpopularnijim djevojkama u školi, što nije nimalo loše. Štoviše! Primijetila je da je onaj Tomislav iz trećeg B opasno pogledava po hodnicima.

Kako god, možda bi mami ovih dana mogla predložiti zajednički ljetni odmor. Tata ionako stiže za sedam dana. A još uvijek će joj ostati dovoljno vremena da ljeto provede s frendicama. I na Fejsu objavi spektakularne fotke!

Stavit ću te na Facebook!

(fotografija: pexels.com)