“Jeste li
počele razmišljati o dočeku Nove?” pitala ih je Ana.
“Nove?! Pa ima
još mjesece dana do Nove”, odgovorila je Hana.
“Ali znaš kako
to brzo prođe”, nastavila je Ana.
“A kamo bismo
išle? Starci nas sigurno neće pustiti same”, uključila se Iva.
“Jeste čule da
Tesa ide na doček kod neke svoje frendice? Pozvala je Robertu i Lizu
i još par cura. Navodno će biti vani do jutra. Eto, mi nismo dio
njezine ekipe.
Mi smo out,
mi smo za nju luzerice, čisti fejl...ˮ
“Daj, Ana,
prekini!” ušutkala ju je Hana pomalo grubo. “Zabole me ona stvar
s kim i gdje Tesa ide na doček Nove!ˮ
“Meni bi ipak
bilo drago da nas je pozvala. Nego, mislila sam da možemo malo do
grada, ono, do devet, kao i inače, a onda kod mene”, predložila je
Ana.
“Do devet?!” Mia ju je začuđeno pogledala. “I kada svi tek budu izlazili, mi
ćemo ići kući. Vau!ˮ
“Tvoji će biti
kući?” upitala je Hana.
“Ne znam,
možda, a možda će ići kod prijatelja, ali ne bi dugo ostali,
najkasnije do jedan iza ponoći.ˮ
“Baš je bed
što ne možemo biti vani cijelu noć”, primijetila je Mia. “Ti
starci stvarno znaju zapiliti. Mislim, ono, pa nismo neke balavice.
Svi će negdje izaći, a mi...ˮ
“Ma smislit
ćemo već nešto”, Hana je bila optimistična.
“Ja već danima
razmišljam o tome što ću obući”, Ana je mislima već bila na
nekom glamuroznom dočeku Nove godine. “To mi je baš chill.ˮ
“A zašto,
molim te lijepo? Za pidžama party?” bocnula ju je Iva. “Vrh će
nam biti ako se okupimo doma kod tebe.ˮ
“Cure, zvonilo
je. Čeka nas antička tragedija”, Hana je prekinula njihovo
oduševljenje pripremama za skorašnji doček.
“Djevojčice!” začule su odjednom Tesin glas.
Roberta i Liza
stajale su iza nje zamahujući svojim dugim kosama i vidno se
dosađujući jer se Tesa uopće obratila ovim luzericama.
“Brzo, brzo na
hrvatski, da ne biste zakasnile.ˮ
“Hej, Tesa!
Znaš, super su ti one fotke iz Dubaija!” rekla je Ana.
“Jel' da da
jesu?” pogledala ju je svisoka.
U tom je trenu
pored njih potrčala Barbara noseći u rukama nekakve bilježnice.
Barbara je bila poprilično nevidljiva i jako povučena djevojka. Ali
Hani je bila draga. Kada ju je primijetila, Tesa je za njom viknula:
“Barbara, gdje
nabavljaš odjeću? Čekaj da pogodim! Pa u Caritasu,
naravno!ˮ
Potom ju je, kao,
slučajno gurnula, a bilježnice su popadale po podu.
“Ups! Baš si
nespretna!ˮ
Roberta i Liza
stale su se glupavo hihotati. Hana je pokupila bilježnice i predala
ih Barbari
koja je nestala
brzinom munje.
“Glupa ti je
fora, znaš”, odbrusila je Tesi. “Ja idem, a vi kako hoćete!” rekla je Ivi i Ani. U glasu joj se osjećala ljutnja.
Dok su se
uspinjali na drugi kat, Hana je ispred sebe ugledala crne kovrče.
Nasmiješila se samoj sebi.
šesto poglavlje romana Stavit ću te na Fabebook!
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar